Rimljanska Jantarska cesta od Jadrana do područja Dunava

Jantarska cesta slijedi trgovačkoj ruti iz predpovijesne dobe. Ova cesta se  je hasnovala jur od rane brončane dobe. U toku vrimena minjao se je većkrat tijek ceste i postavni su granični kameni.To se je stalo za vrime cesara Hadrijana 132. ljeta p. Kr. i kasnije pod vladom cesara Volusianusa (251. – 253.p. Kr.)

Ća se tiče važnosti ove veze od sjevera prema jugu med Istočnim morjem i Jadrana ju moremo prispodobiti  s današnjim EU-autoputem. Mnogi današnji plani za prometne pute na cesti i na pruga u Europi (n.pr. autoput A3, Južno-Istočna-veza) se naslanjaju na Rimljansku  Jantarsku cestu.

Cesar Augustus dao je izgraditi cestu prik prolaznoga puta prik Julskih alpov  (Birnbaumer prelaz/Birnbaumer loza). Za vrime cesara Tiberiusa slijedila je izgradnja ceste od Ljubljane do Dunava kot vojnička cesta s počvršćenimi obranami, grabami, drivenimi i kamenimi mosti i djelomično u kamen usičenimi kolijami za kola.

Jantarska cesta je bila općenita, otvorena cesta, cesarska cesta i služila je vojski i pošti isto kot i trgovanju. Med gradi ki su nastali od vojničkih logorov razvila su se mjesta po cesti s prebivališći (mansiones, mutationes) za ljude i za minjanje konji (cursus publicus) za cesarsku poštu.Prebivališća, gradi, važni prelazi prik rijekov i prelazi prik brigov su bili zabilježeni u karta i u putnički knjiga.

Najpoznatija putna karta iz antičke dobe je tabula peutingeriana ka se čuva u Austrijskoj državnoj biblioteki.

Detalj iz „Tabula Peutingeriana“
Izvor: Austrijanska državna nacionalana knjižnica, zbirka rukopisov cod. 324

Naziv jantarska cesta ne polazi iz antičke dobe nego prema  podlogam izvještaja rimljanskoga pjesnika Plinija starjega iz prošloga stoljeća. On  piše da su ovim putem jantarom trgovali od obale Istočnoga morja prik Karnuntuma do Aquileje, centra trgovanja jantarom. Nadalje opisuje da je ona germanska obala kade su sakupljali jantar od Karnuntuma odaljena 600 miljev (880km).

Jantar, „zlato Istočnog morja“ je  okamenjena smola, žuta kot med do črljeno –smeđe farbe i je med 25 do 50 milijoni ljet star. Potiče od smole iglastoga stabalja ka su kroz vodu, led i  slape dolazila u diblje sloje kade su bile zasipane pijeskom, prahom, novimi sloji kamenja i su pod pritiskom i  prez zraka postali jantarom.  Mnogokrat kažu nalazi uključene insekte i biljke iz pretpovijesnih dob.  Jantar je kot  nakit (naviski, lančaci, prsteni, male figure, itd.)bio poznat i obljubljen jur od 3. stoljeća pr. Kr.  I u ranoj cesarskoj rimljanskoj dobi je dragocijen  nakit bio jako obljubljen. Jantar je bio i sredstvo za hasnovanje na polju  magije i načina ozdravljenja kot i sredstvo za  kadenje (dimljenje).

Trgovanje na širokom području se je odvijalo jur u brončanoj dobi (2000. – 800.pr. Kr.). U rimljanskoj dobi razvili su se Karnuntum i Aquileja centrom trgovanjem jantarom.. Za vrime cesara Ausgusta (27.pr.Kr. – 14.p.Kr.) jantar je za daljnje obdjelivanje brusenjem bio transportiran od obale Istočnoga morja u područje Germanov u Karnuntum i po Rimljanskoj Jantarskoj cesti do Aquileje na sjevernom Jadranu U regiji Karnuntuma križala je Jantarska cesta kot duga trgovačka ruta Dunav. Tim je Karnuntum postao važan trogovački centar. Sjeverno od Dunava ova cesta nije bila počvršćena, nego je bila dio mnogih cestov ke su peljale od Istočnoga morja prema jugu.  Najveć hasnovani trgovački puti su peljali prik rijeke Weichsel do Moravskih vrat i dalje uz rijeku March do ulijeva u Dunav. Ov put je  mnogobrojnimi nalazi jantara dobro dokumentiran.  Posebno lip nakit od jantara je poznat iz dijela ceste u sridnjem Gradišću ki je izložen  u gradišćanskom zemaljskom muzeju.

Biće kot iz bajke s vučjom glavom i ribljim repom kot nakit od jantra
(rimljansko 2. St. P. kr., pronajdeno u Girmi)

Južno od Dunava Jantarska cesta je bila uvezana u mrižu rimljanskih cest, a peljala je  prik Dolnje Austrije sjevernoga i sridnjega Gradišća, Zapadne Ugarske i Slowenije , u sjevernu Italiju do važne luke u Aquileju /Grado). Od svih produktov kim se je trgovalo na  Jantarskoj cesti, (željezo, vino, keramika, staklo) bio je izvorni jantar od najmanje važnosti. Ipak je po ovom  obljubljenom produktu imenovana ova trgovačka cesta.

Schaupult Nebersdorf: Römischer Straßenbau

Schaupult Strebersdorf: Handel und Reisen in römischer Zeit

Schaupult Horitschon: Industrie und Handel

• August, Ernst: Povijest Gradišća, naklada za povijest i pokitiku, Beč 1987, str. 11-19
• Gruber, Andreas: 25 ljet Društvo za održanje Jantarske ceste 1989 – 2014, Svetačni spis prilikom 25-ljetnoga jubileja, str.11 . i str. 28 slj.
• Gruber, Oswald, 25 ljet Društvo za održanje Jantarske ceste 1989 – 2014, Svetačni spis prilikom 25-ljetnoga jubileja,
• Kaus, Karl: Rimljanska Jantarska cesta Karnuntum – Aquileja,vodič za egzkurzije, Spisi Opća visoka škola 2/1999 Ped. Instituta Gradišće Željezno, 1999.
• Jantarska cesta. Razvijanje trgovačkoga puta
• Znanstvena djela iz Gradišća (WAB), knjižica 123 Željezno 2008.