Grobi i grobni spomeniki
U Keresturu su obdjelane teme „grobi i grobni spomeniki“. Za vrime 1. i 2. stoljeća pokapanje mrtvacev bilo je uobičajeno tako da tijelo mrtvaca biše paljeno i da je bio pokopan pepeo. Grobi su bili smješćeni uz ceste i pute. Pomišanjem običajev pokapanja domaćih i rimljanskih načinov nastali su u starijoj cesarskoj dobi različni obliki grobnih spomenikov. Spaljivanje mrtvacev se je vršilo na posebni mjesti – (ustrina lat.) Pepeo je stavljen u urnu, posudu od stakla, ilovače ili kamena. Ponekad su ostatke spaljivanja usipali u jamu ka je bila obložena ilovačom ili ciglami. Priložene su bile stvari kot jiliši i pića, dugovanja za djelo i osobna dugovanja. Priloženi pinez je predstavio znak prinosa za putovanje u podzemlje. U norsko-panonskom graničnom području su u 1. stoljeću p. Kr. bili uobičajeni grobni humki. U humki su se nalazile komore od kamena, kamenih pločov i zidane komore s mogućnošću pristupa. Bilo je i slučajev da su okolo groba bili uzidani mali vrtići i kapelice s freskami. U 3. stoljeću p.Kr. dojde do prelaska pokapanjem cijeloga tijela. Mrtvaci su pokopani u driveni lijesi, sarkofagi od kamena ili u grobi od ciglenih pločov. Za grobnice su mnogokrat bili upotribljeni stari grobni kameni. Osiromašenje stanovničtva, proširenje kršćanstva i plinjenje grobov su u toku 4. stoljeća p. Kr. Peljali do toga da su priložene stvari mrtvacu postajale sve manjebrojne.
